ishrana

Zašto sve ređe pišem o ishrani

Postaje uočljivo da sve ređe pišem o ishrani, a sve češće o nekim drugim stvarima koje naizgled odudaraju od glavne teme. Iako je blog od početka bio zamišljen tako, ipak je očigledan sve veći raskorak između naziva bloga i njegovog sadržaja. Iz tog razloga, napisala bih par reči koje će objasniti zašto je tako.

Danas se o ishrani mnogo zna i mnogo priča. Stiče se utisak da je više ljudi koji savete daju, nego onih kojima su saveti potrebni. To znači da je svest ljudi o važnosti ishrane postala razvijena, što je jako dobro. Svako može u nekom od sistema da pronađe sebe i da krene svojim putem, iako taj put ume da bude krivudav zbog mnoštva različitih iskustava i teorija od kojih je teško naslutiti “pravu”. Verovatno zato što je svaka od njih”prava” za određenog čoveka u određeno vreme. Ovim ne želim da kažem kako potreba za ljudima koji su se školovali za taj posao više ne postoji. Ni slučajno. Itekako je važno, posebno u stanjima kada je zdravlje ugroženo, potražiti podršku nekog ko dobro poznaje materiju.

Međutim, sve je jasnije da je postalo nedovoljno baviti se samo hranom. Više definitivno ne mogu da se zamislim sa knjigom tablica ispred sebe kako preračunavam kalorijsku vrednost namirnica i učešće pojedinih nutrijenata. I potpuno mi je besmisleno da odem na http://nutritiondata.self.com/ i proverim koliko ima beta karotena u šargarepi iz bašte moje mame. Svakako ne u istoj količini kao u šargarepi iz supermarketa i svakako mnogo drugačije nego u šargarepi iz nekog američkog supermarketa. Ovakvi podaci su po meni tek dovoljni za orijentaciju, ali daleko od pouzdanih. Nekako, što više zalazimo u detalje, slika postaje mutnija. Detalje je dobro znati, ali oni su upravo to – detalji. Suština je nešto sasvim drugo. A suština je ceo čovek. Ne samo ono što jede, već i ono što misli, oseća, priča, radi. I upravo zbog toga će biti još mnogo tekstova u kojima se hrana neće spominjati, ali to svakako ne znači da će ta vrsta članaka biti potpuno isključena. Samo sam se malo udaljila, jer se iz daljine uvek bolje vidi. Ali poenta uvek ostaje ista, a to je težnja da se dostigne odlično zdravlje i da život koji živimo bude vredan življenja i donese radost i zadovoljstvo.

Similar Posts

Vaši komentari su uvek dobrodošli, podelite Vaš mišljenje o temi